Srebrni nakit – mindjuše, prstenje, lančići, narukvice, burme – cena, vodič za kupovinu

Upotreba nakita datira još od kad je postojanja sveta i čoveka, gde su se i prvi potomci Homo sapiensa dosetili na koji bi način mogli da istaknu svoj položaj u zajednici, a osobito ukoliko je on bio uzvišen. Materijal koji je tada korišćen za izradu nakita sastojao se od raznog bojenog kamenja, koji su naši potomci obrađivali na sebi svojstven način, od slonovih, i kostiju drugih životinja, od zuba i školjki.

Kako je vreme prolazilo, istorija i kulture su se menjale, ljudi su izumeli nova otkrića i bivali sve bogatiji. Sa prvim bogatstvom pojavljuju se i klasne razlike, te su oni najbogatiji i najimućniji počeli da se izdvajaju i da vladaju državom. Nakit ni tu ne gubi svoju vrednost, zapravo i on doživljava ekspanziju te postaje bitan činilac kulture jednog naroda (kako duhovne, tako i materijalne), a naročito je bio omiljen u Egiptu gde mu pribegavaju naročito faraoni. Faraoni su u početku bili veoma naklonjeni srebru, a kasnije sve više postaju naklonjeni zlatu.

Zbog toga ni ne čudi podatak da su im i kućni predmeti bili izrađeni od kakvog plemenitog metala, a svima nam je i te kako poznata činjenica da su faraoni i sahranjivani sa ogromnim količinama zlata i nakita, jer se verovalo da će im biti potreban za neki naredni svet.

Grcima je takođe srebro bilo omiljeni komad nakita za ukrašavanje, dok je rimski narod bio naklonjen dragom kamenju, smaragdima, ćilibaru, dijamantima i biserima. Jedno vreme je u Evropi propisan zakon koji je branio nošenje skupocenog nakita (u 13. veku), sve dok ga Napoleon u 19. veku nije vratio u upotrebu, te se sa modom ukrašavanja tela nastavilo.

Kultura nakita

Kao i za svaki drugi životni segment, kao posebna priča može se izdvojiti i priča o kulturi nakita, o tome ko ga nosi, kako ga nosi i u kojoj meri, kao i mnoge druge stavke koje ovu kulturu čine potpunom.

Nakit se čuva u posebnim finim kutijama koje su obložene kvalitetnim materijalima koje ga štite od bilo kakve vrste oštećenja. Kultura zahteva i da se, prilikom ulepšavanja i spremanja, nakit stavlja poslednji, dok se prilikom dolaska kući i pre spavanja, prvi skida. Nakit se ne nosi kada boravite na plaži, ne nosi se u salone lepote, u teretanu ili prilikom vršenja bilo kakvog vida rekreacije. Takođe, ne nosi se ni prilikom kakvih dijagnostičkih postupaka koji se vrše u medicinske svrhe. Svojevremeno, nakit je poželjno i očistiti, a najbolje je to učiniti kod kakvog stručnog lica.

Kada nosite nakit, bilo bi poželjno da izbegavate da nosite više komada nakita na ruci ili oko vrata. U prevodu, izbegavajte pretrpavanje nakitom u želji da pokažete svima šta posedujete. Pa i ako volite da nosite više komada odjednom, ipak se suzdržite, jer ćete u suprotnom izgledati pretrpano, kičasto i kao novogodišnja jelka. Na prstima je stoga poželjno nositi po jedan prsten, a eventualno ga kombinovati sa burmom.

Poželjno je, naravno ukoliko je to moguće, kombinovati i vrstu nakita, boje, kamenje i slično. Naravno da je idealno da u svojoj kolekciji imate pravi nakit, no i bižuterija ponekad može doći kao dobra zamena i izgledati pristojno i elegantno.

Upotreba nakita danas

Danas, nakit je isto tako nezaobilazan detalj u životu svakog čoveka. Neko voli da ga nosi, a neko ne. Neko bira dominantne komade, a neko skromnije. Pojedinci ga biraju prema kakvoj simbolici, ali svako nosi ono što mu odgovara i prija, prema svom ukusu, stilu i senzibilitetu. Bilo kako bilo, svaki komad nakita na koji danas nailazimo predstavlja umetnost u pravom smislu te reči.

Sa druge strane, unikati koji nam dolaze iz prošlosti, kao strogo čuvani, imaju svoju posebnu draž i kvalitet, ali i cenu, te ga ne može posedovati baš svako već samo osobe koje se i te kako razumeju u to, koje su kolekcionari, a pri tom su i imućni te mogu sebi da ga priušte.

Postoji verovanje da svaki od komada nakita opisuje osobu koja ga nosi kao ličnost, pa će tako ljubitelji minđuša imati svoje određene karakterne osobine, ljubitelji prstenja svoje i slično. Tihe, povučene i odmerene osobe najčešće nose nakit koji neće odmah privući pažnju i kako se kaže „upadati u oči“, dok osobe koje imaju izražen stav, koje žele da budu primećene i da se dokažu i pokažu, biraju glomazan, veći, upadljiviji nakit koji će im to i omogućiti. Stoga, bilo da je skup ili jeftin, odmeren ili upadljiv, nakit je danas nezaobilazan detalj u stilu svakog čoveka, osobito dama.

Srebrni nakit kroz istoriju i danas

Mnogim narodima srebro je predstavljalo omiljeni plemeniti metal, te je i nakit koji je od njega spravljan najradije i najčešće nošen. Njegova belina i sjaj davali su mu od uvek posebnu draž prilikom ukrašavanja tela, te je stoga ovaj plemeniti metal i dobio naziv argentum, po latinskoj reči koja u prevodu znači svetao.

Srebro se koristilo još od davnina i to, kako se smatra još od 7. veka pre nove ere. Njegova eksploatacija vršena je najviše u rudnicima na Bliskom istoku, a svoju ekspanziju dostiže u 3. veku pre nove ere posebno na Bliskom istoku i na prostorima Antičke Grčke.

Kroz istoriju srebro je korišćeno u mnoge svrhe. Najpre je to bila izrada nakita i ukrasa, naravno u svrhe lepote, pokazivanja prestiža i statusa, za pravljenje novca. Ono je važilo za veoma bitan metal koji ima veoma izraženu lepotu i materijalnu vrednost. Sa druge strane, srebru su se vremenom počele propisivati i kakve natprirodne moći, te se ono počelo koristiti i u narodnoj medicini u pojedinim krajevima sveta, ali i kod nas.

Postojalo je, a i danas postoji verovanje, da srebro svojom belinom, svojim sjajem i čvrstoćom, daje posebnu snagu svakom čoveku koji ga nosi i poseduje. Takođe, veruje se da ima i magijske moći da otera kakve nečiste i zle sile koje prete da napadnu svakog čoveka.

Dakle, veruje se i da srebro štiti od uroka, nesreće, zlih očiju neprijatelja ili kakvih drugih opasnosti. U porodicama kod kojih su muška deca izumirala i koje nisu mogle da „zadrže“ muški potomak u kući, jer su često obolevali i umirali od raznih bolesti, stavljana je na uvo po jedna srebrna minđuša, za koju se verovalo da će ga štititi od bolesti do kraja života, te da će se tako izbeći rana smrt muškog potomka.

Za srebro se od davnina, a i danas, veruje da ima posebne lekovite osobine, tačnije, da deluje kao dezinficijens. Njega su nekada koristili mornari i ratnici, koji su u burad sa vodom ili vinom ubacivali srebro kako bi napitak ostao sterilan i zaštićen od infekcije. Takođe, posude iz kojih se pilo bile su izrađene od srebra, te su tako prevenirane mnoge bolesti. Ono je stavljano i u mleko i u ambare u kojima je čuvana hrana, a sve u cilju zaštite od raznih mikroorganizama i drugih, krupnijih štetočina. Ovo verovanje donekle je zadržano i do dan danas, pa se tako u kakve bunare koji su tek iskopani, ubacuje srebrni novac kako bi oni ostali dezinfikovani i voda u njima zadržala svoj kvalitet.

Iako postoji mali broj pisanih podataka o ulozi srebra u lečenji brojnih bolesti i o njegovoj upotrebi u narodnoj medicini, ipak postoje zapisi koji kažu da se srebro koristilo za lečenje besnila, za jačanje srca, protiv epilepsije i grčeva. Jedno od verovanja kaže i da je lekovite biljke koje se koriste u narodnoj medicini, potrebno vaditi iz zemlje srebrnim alatom, dok drugo govori o uticaju nasleđenog srebra za zdravlje potomaka, a korišćeno je kao lekovito sredstvo tako što se strugalo sa onoga što je ostalo nasleđeno od predaka. Za zdravlje je ponekad nošena i narukvica od srebrnih novčića, srebrnjaka, a verovalo se i da izlečenje od bolesti sledi ukoliko se tečnost pije kroz srebrni prsten koji su mladenci nosili na venčanju.

Srebro – konzervacija i restauracija

Srebro vodi poreklo od latnske reči argentus, što u prevodu znači svetao, ali i od grčke reči argus, koja označava i ukazuje na njegov sjaj. Otuda i skraćenica u periodnom sistemu elemenata Ag. Kroz istoriju, srebro je smatrano jednim od najlepših, najkvalitetnijih plemenitih metala, te se od njega pravio nakit i izrađivao novac u vidu srebrnjaka, koji su najčešće koristili pripadnici srednje klase. Zbog njegovog sjaja i beline (srebro je najsvetliji metal i ima izuzetnu moć reflektovanja), alhemičari su ga nazivali Mesečev kamen. To je metal koji je posle zlata najelastičniji, pa je stoga veoma pogodan za izradu nakita.

U periodu od VII-XVII veka, srebrnarstvo je bilo i te kako popularno kod Slovena, verovatno zbog činjenice da je tlo na kome su živeli, od Urala do Makedonije, bilo i te kako bogato u srebru. U tom periodu, stoga, nastaje veliki broj nakita, ali i predmeta od srebra.

Kako bi se sačuvali svi predmeti i stvari od vrednosti koje su nastale pre više hiljada godina, oni će zahtevati restauraciju, aktivnost koja je poverena stručnim licima koji se zovu restauratori. Opšte je poznato da srebro u dodiru sa okolnim vazduhom i njegovim sastojcima ima sklonost ka koroziji. Nekada to može izgledati lepo i rustično, međutim nekada će dovesti do veoma brzog propadanja naših predmeta. Konzervacija predstavlja donekle meru prevencije od izmene metala u pravcu korozije i propadanja predmeta kroz vreme, kao i težnji da se oni očuvaju za neku buduću upotrebu.

Srebro u izradi nakita, kvalitet i cena

Kada je upotreba srebrnog nakita u pitanju, danas se srebro najčešće koristi za izradu nakita u određenom procentu, a to je najčešće udeo od 92,5 %, dok preostalih 7,5% čine neki drugi metali, bakar i nikl najčešće. Razlog tome jeste što je srebro isuviše mekano kako bi se čisto od njega izgradio kakav nakit. Međutim, pored ovog procenta čiji će nakit imati žig 925, a nosi još i naziv sterling srebro, srećemo se i sa žigovima poput 999, 500, 800, 850 i slično. To znači da je udeo srebra u tom nakitu oko 99,9%, zatim oko 50%, 80% i 85%. Svakako da će od zastupljenosti srebra zavisiti i cena određenog nakita, bilo da se radi o kupovini ili otkupu srebra, te će tako najfiniji nakit sa 99,9% srebra koštati oko 0,33 evra po gramu, srebro 925 košta oko 0,31 evro po gramu, dok će ostali komadi sa nižim procentualnim sastavom srebra imati cenu nižu od 0,30 evra po gramu.

Od srebra se mogu izrađivati najrazličitije vrste nakita, minđuše, prstenje, ogrlice, narukvice, broševi, značke, pa i razna odlikovanja. Smatra se da svaki od komada nakita ima određenu ulogu u životu osobe koja ga nosi, te da ljubav prema baš određenom komadu, može ukazati i na naše osobine, tj kakvi smo kao ličnost.

Nakit kao slika karaktera i ukusa

Ogrlica

Komad nakita koji gotovo nikad ne prođe nezapaženo jeste ogrlica. Ona ističe lepotu i šarm osobe koja je nosi, a imaju posebnu vrednost, pa se tako često nose samo za kakve specijalne prilike. Da bi naglasile svoju senzualnost, koja se najbolje vidi preko vrata kao dela tela, dame su ga ukrašavale raznim stvarima, pa je to u početku bila slonovača, zatim obično drvo, plemeniti i obični metali, drago i obično kamenje. Danas se retko koja svečana prilika praćena elegantnom haljinom može zamisliti bez ogrlice.

Smatra se da ukoliko dama nikada ne izađe iz svog doma bez ogrlice, jeste veoma hladna u iskazivanju emocija, zatvorena je i veoma teško poklanja pažnju bilo kome, a osobito muškarcima.

Ipak, sa druge strane, veoma je ženstvena. Manje ogrlice nose osobe odane porodici i partneru, kao i prijateljima, dok veće i duže ogrlice nose dame koje vole da budu zapažene, bitne u društvu i koje su hvalisave prirode. Nezavisna žena nikada neće izabrati model ogrlice koji se nosi tik uz vrat. Takvom modelu češće pribegavaju žene koje smatraju da muškarac ima pravo da bude dominantan.

Prsten

Jedan od najpopularnijih komada nakita, koji nosi gotovo svaka žena, a osobito ukoliko je venčana, jeste prsten. On se još od davnina nosi kao znak ljubavi, ali nosio se i kao znak moći, staleža, kao amajlija. To nadalje znači da osobe koje prednost daju nošenju prstenja, u odnosu na drugi nakit, jesu osobe kojima je i te kako potrebna ljubav i nežnost, ali i osobe koje teže da budu veoma uspešne u svom poslu.

Takođe, postoji i verovanje da je onaj ko nosi više prstenja na rukama veoma društven, dok neko ko nosi samo jedan prsten ima autoritativnu moć. Ako nosite upadljivo prstenje, veliko, ono koje „upada u oči“, znači da vas krasi želja da budete dominantni, da budete vođa, da imate jaku volju i da ste veoma organizovani. Sa druge strane skromniji, manji, elegantniji prstenčići govore da ste stidljivi i nesigurni romantik.

Ovalni prsten biraju ženstvene osobe, ali istovremeno i buntovne, dok okrugli biraju dame privržene porodici. Četvrtasto nose ekscentrici, a oblik srca romantici. Za melanholike je rezervisan oblik suze. Prsten se nosi gotovo uvek na domalom prstu. Taj prst rezervisan je za osobe u braku i osobe privržene porodici. Na kažiprstu ga nose vođe i lideri, a na srednjem osobe kojima je materijalno i status u društvu najvažnija stavka. Ipak, vladarke su znale da kroz istoriju ukrase svoje ruke prstenjem tako što bi ga nosile na svim prstima. Time su ukazivale na to da njihove ruke služe samo da budu lepe i ukrašene, te da one nisu namenjene za bilo kakav rad.

Narukvica

Iako je najčešće samo dodatak setu nakita, i ide uz ogrlicu ili prsten, pa je tako često u njihovoj senci, ipak, i narukvicama pojedine dame daju prednost. Osoba koja želi poštovanje, a posebno muško, koja je požrtvovana, koja voli svoje bližnje, osoba koja donosi odluke brzo i lako i suprotstavlja se drugima kako bi odbranila svoj stav, najčešće nosi narukvicu na desnoj ruci. Na levoj ruci narukvicu će nositi žene koje su nežne, koje vole da se predaju muškarcu, da mu dozvole da on bude vođa, neodlučne su i brzo menjaju mišljenja. Ipak, ako se pojavi kakva bolja prilika, one će veoma lako otići.

Minđuše

Minđuše se svrastavaju u komad nakita koji je najženstveniji. Žene koje vole da nose minđuše su strastvene, ženstvene, rođene da zavode. Šarmantne su i sigurne u sebe. Hrabre su, uspešne na poslu, obožavaju diplomatiju i uspešno se bore do cilja, bilo poslovnog, bilo ljubavnog, tj teže da osvoje i zadrže željenog muškarca.

Dame koje imaju jaku intuiciju i koje su pronicljive, nosiće velike minđuše. One vole da budu dominantne i očekuju divljenje drugih ljudi. Male minđuše pak, nose dame koje ne osvajaju odmah, na prvi pogled, već se polako uvlače pod kožu, a kada se to dogodi, one postaju neodoljive i bez njih se više ne može.

Ako nakit biramo prema boji, moramo znati da zlato ukazuje na sunce i život, a vole ga optimisti i ambiciozne osobe, osobe koje vole autoritet. Srebro biraju nežne osobe, romantici i melanholici, dok crn i crven nakit biraju osobe koje „pucaju“ od samopouzdanja, koje imaju i vole moć, koje su strastvene. Crveni nakit boje krvi nose jake i temperamentne osobe. Plava boja ukazuje na duhovnost, na nebo, na razumevanje, toleranciju, privrženost porodici, dok zelena jeste boja koju biraju osobe nemirnog duha, osobe koje eksperimentišu, koje stalno tragaju za vrlinama i manama.

Ljubičastu kao simbol aristokratije često nose dame koje se osećaju kao njihove pripadnice, koje deluju hladno i bezosećajno, ali zapravo nisu takve, dok ružičast nakit nose devojčice i žene koje prizivaju ljubav u svoj život.

Sponzorisano: