Otkup stakla – Cene i sve što treba da znate

Sakupljanje i otkup sekundarnih sirovina su delatnosti za koje postoje posebni, uređeni pravilnici i podzakonska akta kojima se reguliše njihov promet. Svaka od stavki koje se pomenutim zakonom svrstava u datu kategoriju može se dalje manipulisati.

Pod sekundarnim sirovinama se smatraju različite vrste ponovo upotrebljenih materijala ili predmeta, koji su podložni daljoj preradi. To obuhvata širok spektar raznih proizvoda, otpadaka i materijala od različitih vrsta metala, plastike, tekstila, kože, krzna, kao i stakla. Kada govorimo o preradi stakla kod nas, nažalost, ne možemo da se pohvalimo nekim zavidnim statusom po tom pitanja, kada poredimo informacije vezane za staklarsku i reciklažnu delatnost u Evropi i svetu.

Prema nekim od poslednjih podataka, prikupljeni stakleni otpad, misleći i na staro slomljeno stako, u drugim zemljama Evrope predstavlja čak osamdeset posto sirovinskog materijala za izradu novih proizvoda. Staklo je potpuno upotrebljiv materijal i kao sekundarna sirovina; od njega se ponovnom preradom može dobiti kvalitetan novi proizvod.

Kod nas, čini se, niko ne uviđa važnost recikliranja stakla, pa tako u našoj zemlji ne postoji organizovana delatnost na tom polju. Firma u mestu Grejač u okolini Niša retka je fabrika koja se kod nas ovime bavi, a čak i ona mora da uvozi repromaterijal iz drugih zemalja, kako bi mogla da angažuje svoje kapacitete i regularno posluje. Prema podacima od pre par godina, ta fabrika je imala kapacitet za 30 hiljada tona raznih vrsta ambalažnog stakla, a prerađuje se tek nešto više od trećine navedene sume.

Botellas de vidrio

SAKUPLJANJE I RECIKLAŽA STAKLA

Akcija sakupljanja stakla je kod nas još uvek u povoju iako su izvesni apeli i koraci učinjeni po tom pitanju u poslednjih nekoliko godina. Sam trend reciklaže uopšteno je još uvek u povoju, ali se radi na osvešćivanju značaja ove delatnosti i čine se planovi kako bi takav trend zaživeo i kod nas, počev od postavljanja reciklažnih kontejnera po gradovima i selekcije sekundarnih sirovina. Takvi projekti predviđaju i sakupljanje ambalažnog stakla od stanovništva, što može imati obostranu korist, kako za same građane, tako i za fabrike, te i čitavu zajednicu.

Osvrnimo se ukratko i na značaj recikliranja stakla, pre svega staklene ambalaže. Staklena ambalaža ima potpuno iskoristiv potencijal i kada je odbačena, budući da se, za razliku od ambalaže pravljene od materijala koji su daleko podložni ‘kvarenju’ u spoljnjim uslovima, ona može ponovo upotrebiti. Staklo se i kao sam materijal može reciklirati i ponovo upotrebljavati iznova i iznova. Evo koje su prednosti recikliranja stakla.

  • Staklo je izuzetak među sekundarnim sirovinama zato što je stoprocentno podložno reciklaži i može se beskrajno prerađivati;
  • U svetu se tokom jedne godine proizvodi oko 500 miliona staklenih flaša, a baca se oko 100 milijardi, te u tom smislu sakupljanje i recikliranje stakla u velikoj meri smanjuje količinu sveukupnog otpada (primera radi, razvijene evropske države godišnje recikliraju i preko 95% otpada od stakla);
  • Recikliranje stakla štedi energiju i čuva životnu sredinu od zagađenja (za preradu i topljenje starog stakla je potrebno daleko manje energije, nego za pravljenje novog stakla od sirovih materijala);
  • Recikliranjem stakla se štede i prirodni resursi koji su potrebni u proizvodnji;

OTKUP I CENE STAKLA

Problematika otkupa stakla kod nas je u tome što se otpadni stakleni materijal neracionalno koristi i prodaje van zemlje, te tako ne dolazi do dovoljnog priliva staklenog otpada koji bi se mogao lokalno reciklirati, te dalje proizvoditi.

Najveću količinu staklenog otpada, pre svega ambalažnog stakla, poseduje industrijski sektor; veći deo tog stakla se prodaje trgovcima koji ga kasnije izvoze i preprodaju kao takvog, bez dalje obrade, samo kao sekundarnu sirovinu. Inače se pod sekundarnim sirovinama u kategoriji stakla smatraju i stakleni krš i drugi stakleni otpadni materijal.

Slomljeno staklo nailazi na još slabiji odgovor, u smislu reciklaže ili dalje upotrebe, bez obzira na činjenicu da je stakleni krš itekako upotrebljiva sekundarna sirovina. Otpadno staklo, pre svega ambalažu, otkupljuju samo u fabrici kod Niša, dok jedina druga firma koja se kod nas bavi preradom i reciklažom stakla, u Pančevu, otkupljuje isključivo ravno, prozorsko staklo ili komade sličnog tipa.

Stručnjaci kažu da je sakupljanje i prerada stakla neisplativa delatnost, pre svega jer je transport te sirovine skup. Još jedan od problema koji se tiču reciklaže stakla, pa dakle i otkupa stakla kod nas, jeste proces privatizacije koji u velikoj meri koči delatnost firmi koje bi mogle da unaprede ovu aktivnost u našoj zemlji, jer sve strategije kojima će se takve firme dalje rukovoditi zavise i od njihovih novih uprava.

Kada je reč o cenama otpadnog stakla, podaci su poražavajući. Ne samo da je materijal kao što je staklo skupo transportovati, već se ova sirovina uopšte ne nalazi na bilo kakvoj razumnoj ceni, iako je veoma upotrebljiva, a njena reciklaža ima brojne dobrobiti, kako u ekonomskom, tako i u prostornom smislu i u pogledu očuvanja životne sredine.

  • 1 kg stakla se može prodati za cenu od samo 50 para do 2.2 dinara;

To otprilike znači da bi osoba koja se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina i njihovom prodajom morala da skupi nezamislivih 39 tona stakla kako bi ostvarila zaradu u iznosu prosečne mesečne plate kod nas. Mada se u našem okruženju kreću informacije o tome da staklo kao otpadni materijal, pa i ambalažno staklo, nisu na zavidnoj ceni ni u Evropi, ipak su druge evropske zemlje u poslednjih nekoliko godina pokazale impresivan skok na polju reciklaže ovog materijala.

  • Prema podacima iz 2013., cena otkupa stakla je u zemljama EU iznosila 48 evra po toni stakla;

Kada ove podatke uporedimo sa cenama otkupa drugih sekundarnih sirovina, možemo da zaključimo da je staklo i u zemljama Evrozone takođe manje cenjeno od drugih materijala; papir se otkupljuje po cenama od 130 evra po toni, plastika po ceni od 370 evra po toni i tako dalje.

Otkup staklenih flaša

Kada govorimo o vrsti staklenog otpada koji je ‘najisplativiji’ i na čijem se sakupljanju, te otkupu i vraćanju u promet najviše radi, možemo slobodno da kažemo da su ambalažni stakleni predmeti na prvom mestu. To podrazumeva najviše staklene flaše i tegle različitih formi, zapremina i dimenzija.

Otkup staklene ambalaže se bave tek pojedine firme, ali se najčešće nailazi na privatne oglase za prodaju stare staklene ambalaže. Otkup staklene ambalaže se kod nas vrši po cenama koje se kreću u nedefinisanim kategorijama, uglavnom proizvoljno određenim; pri tome ne mislimo na organizovanu, komunalnu delatnost, nego na indicidualno delovanje.

  • Staklena ambalaža različitih vrsta može da se proda po cenama od 1-5 dinara za 1 kg ambalaže;
  • Jedna gajba litarskih staklenih flaša može da se proda po ceni od oko 200 dinara;

U našoj zemlji još uvek nije dovoljno snažna inicijativa po pitanju reciklaže uopšteno, a posebno kada govorimo o staklu. Svest o značaju recikliranja je u našoj zemlji još uvek na prilično niskom stupnju, a broj reciklažnih kontejnera je mali. Verovatno vam najčešće i ne pada na pamet da bi stakleni otpad trebalo odvojiti ili sortirati kućni otpad po tipu materijala od kog je napravljen. Do tako nečega je malo verovatno doći samosvesno, s obzirom da su na državnom nivou sve takve aktivnosti još uvek u razvoju.

Najzainteresovaniji za isporuku staklenog ambalažnog otpada fabrikama za reciklažu je industrijski sektor, ali neadekvatna organizacija komunalnih službi u lokalu remeti funkcionalan tok takvog procesa, te ne dolazi do većeg priliva stakla u domaće fabrike; zbog toga su one i primorane na uvoz stakla iz inostranstva.

Staklo dolazi iz HoReCa sektora, kao i iz domaćinstva, no loša isplativost remeti i ove kanale. Problematika sakupljanja i otkupa stakla najvećim delom leži u neravnopravnosti cena samog sakupljanja i transporta materijala i njegovog otkupa, a koja se izražava i u 50 prema 10 evra po toni u korist prve kategorije.

Sponzorisano: