Kako nastaje zlato i kako se vrši topljenje zlata?

kako-nastaje-zlato-i-kako-se-vrsi-topljenje-zlata

Zlato se dobija izdvajanjem iz primarnog izvora samog zlata ili kao nusproizvod iz drugih metalnih izvora, na osnovna tri načina, a to su spiranje, izdvajanje iz rude ili izdvajanje topljenjem i rafinisanjem drugih elemenata.

Postupak ispiranja je najstariji i najprimitivniji način dobijanja zlata, a odnosi se na ispiranje materijala vodenom strujom, tako da se izdvajaju nekorisne materije, a ostaje metalno zlato.

Izdvajanje iz ruda se obovlja uz pomoć raznih hemijskih procesa, najviše amalgamacijom i cijanizacijom. Topljenje i izdvajanje iz drugih elemenata, odnosi se na dobijanje zlata iz ruda neplemenitih metala, što se najčešće odnosi na bakar i olovo.

Dobijanje zlata ispiranjem

Ovo je najdrevniji način za dobijanje zlata, a obavljao se u veoma davno doba; jedan od prvih načina za izdvajanje čarobnog i dragocenog zlata iz reka obavljao se vađenjem pomoću ovčjih koža, što je tada bio najefikasniji način za ispiranje i odvajanje. Ovaj metod se može primeniti samo na podučjima zlatnih izvora koji su naplavljeni, uglavnom iz reka. Tim postupkom se izdvaja tek jedan deo zlata koje tu postoji.

Čovek je odavno otkrio da je zlato neverovatno težak metal; njegova gustina, odnosno specifična težina je 19.3 grama po kubnom centimetru. Upravo se zato ono relativno lako izdvaja od drugih materija. Ispiranje se obavlja tako što se usitnjeni kamen i pesak koji sadrže veće količine zlata mešaju u vodi, a ljuspice zlata, budući da su značajno veće gustine od ostalog materijala vrlo brzo padnu na dno.

Postoje metode ispiranja uz pomoć drvenih žlebova, gde će se zlato zadržati prilikom postupka. Moderni načini ‘vodenog rudarstva’ uključuju specijalne pogone sa mehanizmom za razbiijanje zlatonosne mase, njeno muljanje u vodi i odvajanje zlata. Sve ove metode su delotvorne samo u naplavljenim područjima koja nose veću količinu dragocenog metala.

Zanimljivost: Čuvena legenda o Jasonu i Argonautima, te njihovoj epskoj potrazi za zlatnim runom vrlo verovatno je utemeljena na istorijskim činjenicama o dobijanju zlata uz pomoć ovčjih koža. U pitanju je verovatno bilo ovnujsko krzno na kome se nahvatao zlatni prah.

Izdvajanje zlata iz ruda

Izdvajanje iz rude je primenjivo na naplavljena područja, kao i na zlatonosne gorske rude; postoji više različitih postupaka, od kojih su neki zamrli zbog prevelikog ulaganja i neunosnosti ili zbog velikog štetnog uticaja na okolinu.

Najprimitivniji način za dobjanje zlata iz ruda je bio amalgamizacija, koja je bila dobro poznata još u Starom veku; to je jedan od još uvek aktuelnih načina za dobijanje zlata i obično je vezan za noviji proces cijanizacije.

Amalgamacija – Amalgamisanje nije kompleksan proces dobijanja zlata, ali nije ni posebno precizan; primenjiv je i na naplavljena područja i na suve izvore. Reč je o fizičkom postpuku u kome se zlato vezuje sa živom (to jedinjenje je amalgam), a onda se vrši postupak destilacije, kojim se sama živa odstranjuje i ostaje zlato. Radi se uz pomoć bakarnih ploča, koje na neki način upijaju amalgam; onaj koji preostaje se topi, pri lemu živa sparava, a ostaje zlato. Ono nije potpuno čisti i zato se uz ovaj proces danas veže cijanizacija.

Cijanizacija – To je postupak koji potiče sa kraja XIX veka, a omogućuje da se iz amalgama izdvoji gotovo stoprocentno zlato. Taj proces obuhvata čitav niz postupaka u kojem se na kraju dobijaju poluge težine 12 i po kilograma, te koje se posle transportuju u rafineriju na dalje obrađivanje.

Zanimljivost: Proces dobijanja zlata prečišćavanjem zlata iz kvarca opisani su na zidovima egipatskih grobnica, a opisi datiraju u III milenijum pre nove ere; Egipat je u staro doba smatran najzlatonosnijom zemljom, a zna se da su oni imali rudnike zlata u pustinjskim oblastima u Nubiji. Rimski istoričar Plinije, još u I veku pre nove ere podrobno je opisao dobijanje zlata pomoću postupka amalgamizacije, odnosno dobijanja zlata postupkom vezivanja za živu.

Zlato kao nusproizvod

Zlato se u manjim količinama može naći prisutno u različitim metalnim rudama, najčešće bakra i olova, iz kojih se zlato dobija rafinisanjem i izdvaja kao sporedni produkt.

Takav način obrade zahteva upotrebu snažnih hemikalija i otrova, pa su danas udvostručeni napori da se pronađe manje štetna po okolina alternativa; misli se pre svega na otrovni cijanid. Ovaj se proces odnosi na izdvajanje direktno iz drugih metala, po osnovi sličnoj izdvajanju iz kamenih izvora.

Topljenje zlata

Zlato je izuzetno gust i otporan metal, koji gotovo večno odoleva spoljnom uticaju i izuzetno je redak u prirodi. Tačka topljenja zlata je 1064.76 ®C. Za obradu zlata topljenjem koriste se posebne namenske supstance i posude.

Najčešće upotrebljavane smeše za topljenje zlata su zaštitni rafinirajući i oksidnorafinirajući topitelji. Takve smeše koriste se da bi se iz loma zlata za izdvajanje ekstrahovali svi nepotrebno elementi, što za krajnji cilj ima dobijanje najfinijeg zlata visokog kvaliteta.

Zlato se uglavnom topi u keramičkim loncima ili loncima od šamota, a u nekim slučajevima mogu da se koriste i grafitne posude. Postupak se u osnovi obavlja tako što se u posude stavlja oko osamdeset posto loma zlata i preostali postotak čini smeša za topljenje; sve se zagreva i meša oko petnaest minuta.

Kada smesa postane tečna, reakcija hemikalija je gotova i dobijeni rastop se izliva u gvozdeni kalup. Takva se masa hladi i na kraju se iz kalupa odvaja šljaka, dok se dobijena legura testira dalje da joj se odredi stepen finoće.

Sponzorisano: