Stari novac i otkup starog novca – numizmatička vrednost, cena i vodič

Ukoliko želite da kupite ili prodate stari novac, treba da budete dobro upućeni u njegovu vrednost, a to znači da ovladate bar osnovnim numiznatičkim znanjima; morate da znate kako da prepoznate novac kojim rukujete, odnosno da napravite ‘ličnu kartu’ takvog novca. Kao i u drugim oblastima trgovine, a posebno kada je reč o kolekcionarsvu i robama koje imaju, da kažemo, vrednosnu, pre nego upotrebnu vrednost, dolazi do šarlatanstva, prevara i zabluda.

Zanimljivo je da se ponekad predmeti od zaista velike novčane vrednosti mogu jeftino pronaći na mestima poput buvljih pijaca i sličnih neformalnih tržišta, jer ljudi koji ih prodaju često nisu svesni kakvim blagom barataju. Slične se stvari dešavaju sa numizmatikom, a često i obrnuto; dešava se da se po nerealnim cenama prodaje stari novac, najčešće kovanice koje zapravo ne vredi toliko. U nastavku ćemo pokušati da bolje približimo vrednosti starog novca i pomognemo u pametnom i promišljenom kupovanju ili prodaji starog novca.

Šta je numizmatika?

Numizmatika je proučavanje ili sakupljanje starog novca, što uključuje kolekcioniranje kovanica, papirnatih novčanica, žetona i vrednosnih objekata. Obično se termin numizmatičara odnosi na osobe koje se bave kolekcionarstvom starog novca, no ova disciplina zapravo obuhvata i šire proučavanje samog novca i uopšte načina plaćanja, te razne fenomene vezaneza nadoknadu ili razmenu dobara.

stari-novac-i-otkup-starog-novca-numizmaticka-vrednost-cena-i-vodic

Numizmatika šire proučava upotrebu raznih valuta u svrhu sticaja dobara i bogatstava; čovek je kroz istoriju koristio zaista raznovrsna sredstva plaćanja, zavisno od okruženja, kulture, društvene situacije i tako dalje, tako da je novac, kulturološki posmatrano, bio mnogo više od onoga što sada smatramo kada o njemu pričamo.

Numizmatika ‘računa’ sve objekte koji su se koristili u takvoj razmeni; tako, recimo, konji kao sredstvo plaćanja ne mogu da budu predmet numizmatičkog proučavanja, ali životinjske kože, školjke, drago kamenje, zrna kakaa, pa i cigarete kao ‘zatvorska valuta’ mogu da budu objekat studije.

No, da se vratimo starom novcu. Često se ljudi pitaju koliko neke novčanice ili kovanice koje imaju vrede i kako bi se mogle prodati, ili obrnuto. Zbog toga je važno upoznati se sa novcem i pravilno odrediti njegovu realnu vrednost. U nastavku objašnjavamo kako se to radi.

ODREĐIVANJE VREDNOSTI STAROG NOVCA

Kako odrediti vrednost starog novca? Pre svega, važno je znati na osnovu čega se zapravo procenjuje koliko neka stara kovanica ili novčanica mogu da vrede, a to su dve osnovne osobine takvog novca; mislimo na očuvanost i retkost novca o kome je reč.

Postoje registrovane firme koje se time bave i koje vam mogu sa sigurnošću reći o kakvom se novcu radi.

Identifikacija starog novca

Da bismo odredili koliko je neki novac redak na tržištu, od čega će, pored faktora očuvanosti, zavisti njegova konačna vrednost i cena, treba da identifikujemo novac. Za identifikaciju novca je potrebno dosta znanja. Postupak identifikacije starog novca podrazumeva određivanje nekoliko važnih karakteristika datog novca, te predstavlja njegovu ličnu kartu. To znači da treba da znamo njegovu zemlju porekla, nominalnu vrednost, vreme izdavanja i varijantu novca.

Sam postupak identifikacije može da bude jednostavan ili prilično zahtevan, što zavisi od osnovnih karakteristika novca, koje se mogu prepoznati osnovnom proverom, prema onome što je najuočljivije na novcu. Što je novac stariji ili što je njegovo poreklo nama udaljenije, to će biti teže da se identifikuje. Na primer, novac koji potiče iz XIX i XX veka i pripada Zapadnom svetu  uglavnom se lako procenjuje; obično odmah vidimo kada je napšravljen, gde je proizveden i tako dalje. Sa druge strane, stariji novac, posebno ako potiče iz arapskog sveta ili sa Dalekog Istoka, teži je za procenu, te zahteva više pripreme i stručnog znanja; od najvećeg značaja je da procenjivač bude upućen u jezik, ali i razvoj monetarnih sistema tih delova sveta.

Postupak identifikacije se bavi podacima koje saznajemo iz samog primerka novca koji procenjujemo, pa to uključuje i samu izradu, odnosno materijal od koga je novac rađen. To se prvenstveno odnosi na zlatne, srebrne i platinaste kovanice, što će imati velikog udela u konačnoj proceni i odrediti njegovu cenu.

Retkost starog novca

Kada odredimo odakle je i kada je nastao novac kojim se bavimo i od čega je izrađen, prelazi se na sledeći korak u proceni vrednosti. Faktor retkosti nekog novca igra presudnu ulogu u postavljanju njegove moguće krajnje cene. Drugim rečima, ovde se bavimo analizom zastupljenosti određenog novca, te pitanjem koliko takvih primeraka postoji na svetu, to jest , koliko ih se nalazi na tržištima. To je nešto za šta je potrebno konsultovati stručna lica i nužno je baviti se numizmatičkom literaturom,  koja daje analize i statistke kretanja novca kroz istoriju.

Opet, jasno je da je najlakše proceniti količinu prmeraka novijeg noca, iz XIX i XX veka, jer za njega postoje zabeleženi podaci o emisiji, opticaju, pa i povlačenju primeraka iz trgovine. Pored numizmatičke literature, za procenjivanje retkosti je od izuzetnog značaja poznavanje samog numizmatičkog tržišta, čime vladaju samo iskusni procenjivači.

Stanje starog novca

Stanje u kome se nalazi novac koji želimo da procenimo je takođe važan faktor na koji se mora obratiti pažnja, a, na kraju krajeva, on je prilično uočljiv. Rast cene je tu potpuno logično opravdan stepenom očuvanosti novca; stepen očuvanosti se temelji na samom fizičkom izgledu datog primerka, odnosno procenjuje se koliko odstupa od onoga kako je taj novac izgledao kada je bio izrađen. Naravno, što manje odstupa, smatra se očuvanijim, te samim tim i vrednijim. Za to postoje utvrđeni standardi i skale za rangiranje primeraka.

U numizmatici postoji pet nivoa oččuvanosti, koji se beleže oznakama od UNC, za najbolje očuvan primerak, preko XF, VF i F, do VG, kao najlošije očuvanog primerka.  Određivanje očuvanosti uopšte nije jednostavan zadatak i ne svodi se samo na laičku procenu toga koliko je novac izlizan, izbledeo i koliko se šta na njemu može videti; za procenu stepena očuvanosti je potrebno stručno oko, koje dobro poznaje pravi izgled primerka i koji će pouzdano odrediti gde se na lestvici analizirani novac nalazi.

Upravo zbog toga je najbolji savet odneti novac na stručnu procenu; ljudi vrlo često greše kada sami pokušavaju da odrede očuvanost nekog novca koji kupuju ili prodaju. Može da se desi da je neki primerak odlično očuvan i samim tim na visokoj ceni, ali isti takav, koji se po stepenu očuvanosti kotira nisko, može da bude bez ikakve značajne vrednosti. Na skali za procenu očuvanosti postoji i još jedan stupanj ispod, koji se obeležava sa G; on se retko upotrebljava i to isključivo za izrazito retke primerke, gde faktor retkosti uzima prevagu nad njegovim stanjem.

OTKUP STAROG NOVCA

Kada govorimo o prodaji i kupovini starog novca, najvažinije je biti dobro upoznat sa trendovima na tržištu. Kada smo upoznali novac koji želimo da plasiramo na tržište ili novac koji želimo da kupimo, tržište daje krajnu presudu. Tržište može da bude prilično prevrtljivo polje kada je reč o kretanju raznih vrsta roba, pa tako i numizmatičkih primeraka; niz isprepletanih uslova određuje kako će se neki novac kotirati na tržištu. To uključuje ponudu i potražnju, ali i lagere, marže, promet, rizike, krize i tako dalje.

Bez izrazito dobre upoznatosti sa svetskim i lokalnim numizmatičkim tržištem teško je da ćete napraviti dobar posao, zbog čega je stručno poznavanje i znanje zapravo neophodno. Kada je reč o stranom novcu, najvažniji faktor za određivanje njegove cene tiče se pitanja potencijala prodaje tog novca, uz stanje ponude i potražnje.

Cene starog novca

Kada je reč o cenama, daćemo prosečni prikaz cena nekih od brojnijih primeraka novca u kolekcionarstvu. Jedan peni sa početka XX veka može da se kupi po ceni od oko 30 evra, dok se lot od dvadesetak nemačkih kovanica sa početka devedesetih godina prošlog veka može kupiti za nješto manje od 30 evra.

Srebrni dinari sa kraja XIX veka mogu da se kupe za desetak evra, a iz prve polovine XX veka za oko 5 i 6 evra. Sa druge strane, stari rimski srebrnjak iz II veka nove ere može da košta impresivnih 3 000 evra!

Sponzorisano: