Rimski novac – numizmatička vrednost, cena i vodič

Svaki kolekcionar starog novca je zainteresovan da zna koliko određeni novčići koje poseduje vrede, a ta strast često postaje prava opsesija.

Rimski novac je često na visokoj ceni, ali može da se kupi i prilično jeftino; jedan od najvećih razloga za neusaglašenost cena starog novca leži u tome da zapravo veoma često dolazi do pogrešne procene, neiskusnog tumačenja takvog novca, nepoznavanja numizmatičkih sredstava za identifikaciju novca i tako dalje.

Pominjali smo kako se stari novac generalno procenjuje i kako se otprilike formira njegova cena. No, to je dakako lakše učiniti kada se radi o modernijem novcu, recimo, kovanicama koje datiraju u poslednja dva veka; kada je reč o starijem novcu, situacija je teža za procenu.

Takav novac zahteva poznavanje istorije i numizmatičkih karakteristika raznih novaca.

NUMIZMATIČKA VREDNOST RIMSKOG NOVCA

Procenjivanje vrednosti starog novca, antičkih rimskih kovanica i slično, zapravo predstavlja deo zabave svakog pasioniranog kolekcionara; to je hobi u kome se uživa, no svakako zahteva dosta znanja i prakse, kako poznavanja storije rimskog novca, a tako i dobru upućenost u situaciju na numizmatičkom tržištu, lokalnom i svetskom.

rimski-novac-numizmaticka-vrednost-cena-i-vodic

Istina je da ne postoji jedinstven uopšten vodič koji će vam pomoći da odredite realnu vrednost rimskog novca, a često se dešava da krajnji rezultat praćenja uputstava bude krajnje netačan i zbunjujuć; postoje stručni procenjivači koji se time bave i koji mogu da imaju bolji uvid od vas. Razlog za nestalnu cenu rimskog novca na numizmatičkom tržištu krije se iza više faktora.

Pre svega, za razliku od novca koje je u opticaju, retkost antičkog novca se ne može precizno odrediti uz pomoć službenih statistika kakve imamo za moderan novac.

Tako se dešava da određeni novčići, često je reč upravo o rimskom novcu, koji su neko vreme bili izuzetno cenjeni na tržištu, postanu manje-više beznačajni, zahvaljujući novim otkrićima; isto tako, dešava se da primerci rimskog novca kojih je neko vreme bilo u velikom broju na numizmatičkom tržištu nestanu, pa njihova cena skače.

Takođe, stalno se dešava da cena varira od samih ponuđača, mesta prodaje i tako dalje; uopšte nije čudno ni retko da isti primerak novca možete na jednom mestu pronaći za nekoliko stotina evra, a da isti takav pronađete na nekom od portala poput eBay-a za manje od 50 evra.

Određivanje vrednosti rimskog novca

Kada govorimo o proceni vrednosti starog novca, važno je da identifikujemo novac o kome je reč; po pravilo, stariji i ređi novčići su vredniji, ali veoma važan faktor za određivanje njihove cene zavisi od stepena očuvanosti novca, za koju postoji utvrđeni standard gradacije.

Upravo je očuvanost novca ono oko čega se dosta greši prilikom laičke procene, jer on ne označava prosto odokativno procenu toga koliko je novčić izlizan, nego koliko odstupa od prvobitnog izgleda tog novca. Za ovo je potrebno konsultovati numizmatičku literaturu i kataloge, te upoznati se sa sistemom gradiranja starog novca.

Rimski novac koji je prema numizmatičkim standardima ocenjen oznakama AG, G ili VG, što su najniži stupnjevi očuvanosti retko kada imaju neku veliku vrednost na tržištu. Izuzetak su samo primerci koji su izuzetno retki, što može da bude poznato samo jako dobrom poznavaocu numizmatičkog tržišta danas, posebno upućenom u stanja vezana za promet rimskih kovanica. Najniže ocenjen novac obično ima teško vidljive konture, polomljen je ili je podlegao teškom i nepovratnom stupnju korozije.

Rimski novac koji je označen kao ‘fine’, obično je netaknut kada je reč o njegovom sveukupnom dizajnu, ali veliki deo inicijala može da bude izlizan ili zamaskiran korozijom; takav novac je generalno najprisutniji na tržištu. Njegova vrednost se stalno menja i varira u skladu sa time koliko određenih primeraka ima u prometu.

Rimski novac koj je ocenjen stepenom VF, odnosno ‘very fine’ trebalo bi da bude potpuno čitljiv i prepoznatljiv; mođe da ima malih nepravilnosti ili tragova upotrebe, što uključuje neznatnu izlizanost i novac koji je blago van centra. Rimaski novčići ocenjeni posebnom oznakom EF, odnosno ‘extremely fine’, naravno, predstavljaju primerke od najveće vrednosti. Da bi novac mogao da dobije ovakvu oznaku, mora da bude u skoro besprekornom stanju, da bude perfektno centriran i bez gotovo ikakvih tragova upotrebe.

Posebno cenjen rimski novac nosi oznaku FDC, skraćenu od francoskog izraza ‘fleur de coin’, što se odnosi isključivo na primerke koji na prvi pogled potpuno opčinjavaju i koji su savršenog izgleda, što automatski isključuje sav novac izrađen od bronze, budući da je podložna tamnjenju i ropadanju, mnogo pre nego zlatan i srebrni novac. No, ova oznaka je i najviše zloupotrebljavana, kako bi se stekao što eći profit, a neiskusnih kupaca je na tržištu dosta.

Cene rimskog novca

Cene rimskog novca na numizmatičkom tržištu variraju mnogo, u zavisnosti od toga koliko su primerci stari, retki i koliko su očuvani. Važno je biti dobro upoznat sa istorijom rimskog monetarnog sistema i vrstama novaca koji su bili u opticaju u različitim razdobljima velike i slavne Rimske države.

Ovo su svi tipovi rimskog novca koji su se koristili tokom istorije i koji se mogu naći u katalozima kolekcionara, kao i u prodaji.

Zlatan novac – Zlatan rimski novac sa prelaska Republike u Carstvo je aureus (npr. Auerus Augusta), a još ređi od njega je takozvani poluaureus (tzv. zlatni kvinar); sledeći primerak je binio ili dvostruki aureus i quatrenio ili četvorostruki aureus, te octonio, koji su ranije bili svrstavani u svečane medaljone; sledeći je solidus, te njegov treći deo, tressimis.

Srebrni novac – Srebrni denar iz doba Rimskog carstva bio je u opticaju do polovine III veka nove ere i izuzetno popularan i rasprostranjen u srednjem veku; quinar, odnosno poludenar, kratko je bio u opticaju i vrlo brzo je postao bakrenjak, a inače je redak i veoma tražen među kolekcionarima; antoninianus je bio dvostruki denar koji je početkom III veka uveo Antoninijan; argenteus je bio vrlo kvalitetan srebrni novac i relativno je brzo povučen

  • Dioklecijan je 294. n.e. uveo novčanu reformu i vratio denar na izuzetan kvalitet srebra; u Konstantinovo doba je kovan miliarense srebrni novac; siliqua je srebrni novac koji se održao sve do pada Zapadnog rimskog carstva.

Bronzani i bakarni novac – Varijante bronzanog i bakarnog novca kroz rimsku istoriju bili su sestercij, dupondij, triens, zatim kratko kovan dvostruki sestercij, za vreme Trajana Decija, sve primerci od bronze; od bakra su kovani as, semis, quadrans, zatim srebrom presvučen follis (službeno antičko ime mu nije poznato, a potiče sa kraja III veka nove ere), zatim maiorina i centenionalis.

Kao što smo pomenuli, cene pojedinih primeraka mogu značajno da variraju, a navodimo nekoliko primera. Cena srebrnog denara, Otho denarius, kovanog tokom 69. godine nove ere može da se nađe po ceni i od 10 000 dolara, dok recimo Nero sestercij može da se proda po ceni od 1 800 dolara; srebrni denari iz doba Rimske republike mogu se kupiti po ceni od 800 dolara.

Rimski novac se može kupiti i na aukcijama, a kao što smo pomenuli, cena može bitno da se razlikuje od mesta gde novac kupujete, od ponude i potražnje, sa velikim razlikama čak i od sajta do sajta za prodaju.

Sponzorisano: